Zbog čega će se Vučić odlučiti za još jedne vanredne parlamentarne izbore?

Znam da sam već postao dosadan sa tekstovima koji počinju o tome kako o izborima odlučuje jedan čovek. Svi to znamo i neka niko ne živi u zabludi da vanredne izbore može izazvati bilo šta osim Vučićeve odluke. Uglavnom tekstove pišem sa polaznom pretpostavkom da je Vučić racionalan političar, odnosno da donosi političke odluke tako da maksimizuje svoju korist. U skladu sa tim, gotovo nikada ne greši kada se radi o odlukama o izborima jer sam siguran da od izbora do izbora razmišlja gotovo isključivo o tome i kada je pravi trenutak da se mandat “obnovi”, odnosno da se zacementira vlast i opozicija dodatno oslabi. Tako je i sada.

Vodič za opoziciju za beogradske izbore

Bez obzira da li se održali samo gradski ili zajedno parlamentarni i gradski izbori, u ovom momentu to ne bi trebalo da bude tema za opoziciju. Oni ne odlučuju o tome, mogu samo da sačekaju Vučićevu odluku koja će se verovatno čekati do poslednjeg trenutka. Takođe, opozicija ne odlučuje o terminu gradskih izbora (i o tome će Vučić doneti odluku), ali se znaju da su oni praktično tu. Opozicija je trebalo da krene sa pripremama za gradske izbore već 03. aprila. Odmah nakon predsedničkih izbora.

Međutim, ono što opozicija može da uradi u međuvremenu se može svrstati u nekoliko koraka.

#GradskePolitike komentar - Plan DJB u 20 tačaka za Beograd

Predstoje nam gradski izbori u Beogradu. Iako se nadam da će biti održani samo gradski izbori, poprilično sam skeptičan po tom pitanju. Kako god da bilo, rešio sam da se ozbiljno bavim gradskim izborima. Na društvenim mrežama sam pokrenuo #GradskePolitike kao alat da građani prijavljuju probleme i ukazuju na loše politike grada, kako bi partije mogle da nam predlože rešenja tih problema i kako bismo pokušali da gradske izbore dovedemo do toga da budu izbori na osnovu programa i politika.

Kako se izbori budu približavali, radiću analizu izbornih programa, obećanja i sl. svih izbornih aktera. Pokret “Dosta je bilo” je prvi izašao sa nekom vrstom programa za Beograd i ovo je prvi u nizu tekstova koji će se baviti gradskim izborima i politikama za grad Beograd.

Organizational instability of the Serbian governments: Fifth SNS cabinet

Tekst objavljen na portalu Who Governs Europe

By Boban Stojanović (University of Belgrade)

Serbia gets a new, fifth government since the 2012, when the Serbian Progressive Party came to power. After the election in 2012, we had twice early parliamentary elections, in 2014 on which Vučić had the goal to further increase his power and increase the number of MPs. With the same goal, but also because of local elections, he called elections for the National Assembly in 2016, whose mandate is still ongoing. Prime Minister Aleksandar Vučić, as we announcedafter the elections in 2016, decided to run for the President of the Republic and win presidential elections in the first round. When he resigned as PM on June 30th, rest is to choose a person who will succeed him as PM. After a period of uncertainty about the next PM, Vučić, although the party “demanded” that the PM must be from the SNS, decided to choose Ana Brnabić, a first LGBT minister in Serbia from his previous government. Although was a created atmosphere that it was questionable whether the majority would be provided for her, she was elected with 157 votes (out of 250).

Serbia’s Prime Minister Just Became President. What’s Wrong With This Picture?

Koautorski tekst objavljen u Washington Postu 04. aprila

https://www.washingtonpost.com/news/monkey-cage/wp/2017/04/04/serbias-prime-minister-just-became-president-whats-wrong-with-this-picture/?utm_term=.3af752b2a999

On Sunday, Serbians chose a new president — electing Prime Minister Aleksandar Vucic with an estimated 54.9 percent majority.

Why would Serbia’s prime minister shift gears to seek the more ceremonial position of president of the Republic of Serbia? The move reflects an ongoing effort to solidify the position of the Serbian Progressive Party (SNS). It may also be a sign of Serbia’s turn toward an “illiberal” democracy — a political system marked by free and fair elections, but where rule of law, separation of powers, media freedom and other types of liberties are undermined.

Da li postoji šansa za drugi krug?

Nakon sage oko toga ko će biti kandidati na izborima, kako vlasti – tako i opozicije, od kada su izbori raspisani, gotovo jedino pitanje koje se postavlja jeste – da li će Aleksandar Vučić pobediti u prvom krugu i da li je moguće postići izlaznost koja će mu to onemogućiti?

Na sajtu Peščanik se već neki period vodi ozbiljna političko-politikološka debata o mnogim aktuelnim pitanjima. Međutim, jedan tekst mi je posebno privukao pažnju. Tekst Radulovićeva kandidatura kolege Slobodana Tomića. Naslov teksta ne oslikava suštinu teme ovog teksta. Autor se u tekstu ustvari pita kako je moguće dostići izlaznost da Vučić ne pobedi u prvom krugu i zaključuje da Radulovićeva kandidatura može da doprinese tome. Ne ulazeći u to pitanje, cilj ovog teksta jeste da ukaže na faktore koji mogu pozitivno uticati na rast izlaznosti i dovesti do drugog kruga.